Katolička Crkva gleda u crkvenom vjenčanju
sakrament, tj. oba supružnika izgovaraju svoj DA jedno drugome i obećavaju si vjernost
»u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti« sve do konca života. Spremni su primiti od Boga djecu i međusobno se voljeti i poštivati.
- Slobodna odluka - »Mi smo slobodni« Da bi brak bio valjan, privola mora biti ljudski čin, svjestan i slobodan, ničim uvjetovan. Budući da je Crkva slobodna, odluka i jednog i drugog bračnog druga vrlo je važna, o tome ih se izričito pita u obredu vjenčanja. Crkveni brak je dakle samo tada ispravno valjan kada je sklopljen iz slobodne volje, bez ikakvih fizičkih ili psihičkih pritisaka izvana.
- Nerazrješivost - »Savez za cijeli život« Brak je bezuvjetan i bezpridržan savez za cijeli život. Vjenčati se znači da muškarac i žena imaju nakanu u zajedništvu ljubavi i vjernosti ostati do kraja života. Na vjenčanju supružnici se javno izražavaju o toj svojoj nakani. Kršćani temelje svoje uvjerenje o nerazrješivosti braka u volji Božjoj, koji je Stvoritelj bračnog jedinstva muža i žene, te u Isusovim riječima: »Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja«.
- Vjernost - »Ti i samo ti!« Vjernost je odluka za isključivo pripadanje samo jednom partneru. Ljubav je jedinstven doživljaj i iskustvo koje povezuje dvije osobe, među njima struji na takav način da se isključuje svakog trećeg. Po svojoj naravi ljubav je darivanje i prihvaćanje osobe u svojoj njezinoj cjelovitosti, pa se tako darovana osoba niti želi niti može bilo kome drugome darovati.
- Potomstvo - »Odgovornost za vlastitu djecu« Ljubav između muškarca i žene načelno je usmjerena na prenošenje života. Ako je to fiziološki moguće, partneri se pri sklapanju braka odlučuju i za to, da u odgovornom roditeljstvu prihvate kao dar vlastitu djecu, brinu se za njihov moralni i religiozni odgoj i prate ih kao kršćane na njihovom putu odrastanja.
- Sakramentalnost - »Biti jedno drugome znak Božje privrženosti« Svojim privolom partneri ne svjedoče samo svoju uzajamnu privrženost i volju za trajnim životnim zajedništvom, nego i prihvaćaju da je njihov brak i sakramenat. To znači da je bračna ljubav slika Božje ljubavi prema čovjeku, znak njegova spasenjskog zahvata u korist čovjeka. Sam Bog prihvaća njihovu slobodnu i bezuvjetnu odluku jedno za drugo te se oni smiju nadati njegovoj pomoći i prisutnosti u teškim i zahtjevnim trenucima.
