Katolička Crkva gleda u crkvenom vjenčanju sakramenat, tj. oba supružnika izgovaraju svoj DA jedno drugome i obećavaju si vjernost »u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti« sve do konca života. Spremni su primiti od Boga djecu i međusobno se voljeti i poštivati. 
         
Slobodna odluka – »Mi smo slobodni«
Da bi brak bio valjan, privola mora biti ljudski čin, svjestan i slobodan, ničim uvjetovan. Budući da je Crkvi slobodna, odluka i jednog i drugog bračnog druga vrlo je važna, o tome ih se izričito pita u obredu vjenčanja. Crkveni brak je dakle samo tada pravno valjan kada je sklopljen iz slobodne volje, bez ikakvih fizičkih ili psihičkih pritisaka izvana.

Nerazrješivost – »Savez za cijeli život«
Brak je bezuvjetan i bezpridržajan savez za cijeli život. Vjenčati se znači da muškarac i žena imaju nakanu u zajedništvu ljubavi i vjernosti ostati do konca života. Na vjenčanju supružnici se javno izražavaju o toj svojoj nakani. Kršćani temelje svoje uvjerenje o nerazrješivosti braka u volji Božjoj, koji je Stvoritelj bračnog jedinstva muža i žene, te u Isusovim riječima: »Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja«.

Vjernost – »Ti i samo ti!«
Vjernost je odluka za isključivo pripadanje samo jednom partneru. Ljubav je jedinstveni doživljaj i iskustvo koje povezuje dvije osobe, među njima struji na takav način da isključuje svakog trećeg. Po svojoj naravi ljubav je darivanje i prihvaćanje osobe u svoj njezinoj cjelovitosti, pa se tako darovana osoba niti želi niti može bilo kome drugome darovati.

Potomstvo – »Odgovornost za vlastitu djecu« 
Ljubav između muškarca i žene je načelno usmjerena na prenošenje života. Ukoliko je to fiziološki moguće, partneri se pri sklapanju braka odlučuju i za to, da u odgovornom roditeljstvu prihvate kao dar vlastitu djecu, brinu se za njihov moralni i religiozni odgoj i prate ih kao kršćane na njihovu putu odrastanja.

Sakramentalnost – »Biti jedno drugome znak Božje privrženosti«
Svojim privolom partneri ne svjedoče samo svoju uzajamnu privrženost i volju za trajnim životnim zajedništvom, nego i prihvaćaju da je njihov brak i sakramenat. To znači da je bračna ljubav slika Božje ljubavi prema čovjeku, znak njegova spasenjskog zahvata u korist čovjeku. Sam Bog prihvaća njihovu slobodnu i bezuvjetnu odluku jedno za drugo te se oni smiju nadati njegovoj pomoći i prisutnosti u teškim i zahtjevnim trenucima.